INTERVJU SA PREDSJEDNICOM UDRUGE ZA ZAŠTITU ŽRTAVA PRAVOSUĐA VERONIKA VERE - NADOM LANDEKA

„VELIKI IGRAČI“ UPRAVLJAJU SVIM ZBIVANJIMA U HRVATSKOJ A DRŽAVA SLUŽI ZA ZAŠTITU NJIHOVOG KRIMINALA

INTERVJU SA PREDSJEDNICOM   UDRUGE ZA ZAŠTITU ŽRTAVA PRAVOSUĐA VERONIKA VERE  - NADOM  LANDEKA

Autor teksta: Damir Kramarić

Predsjednica Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, nakon dugogodišnje vrlo mučne i po život opasne borbe za pravdu i istinu, zadnjih mjeseci napokon uspjeva i široj javnosti, gostovanjima u emisijama javne televizije, pojasniti brojne činjenice i dokaze koje nedvosmisleno upućuju na zaključak da upravo državne institucije štite široku mrežu organiziranog kriminala u Hrvatskoj. Nada Landeka, dakle, korak po korak razotkriva koruptivnu hobotnicu koja je doista spojena sa svim strukturama vlasti, pa i sa samim vrhom države, što znači da je poštapalica ‘kako sve države imaju mafiju, a samo hrvatska mafija ima državu’, nažalost točna. Sve to povod  je za razgovor sa ženom koja je, zbog svoje ustrajnosti u istjerivanju pravde u takvoj državi, morala podnijetii ono što većina muškaraca ne bi.

U zadnje vrijeme često na javnoj televiziji govorite o žrtvama kreditnih ureda, te o činjenici da država, odnosno Ministarstvo financija i DORH, praktički štite njihov kriminal. Možete li pojasniti kako to rade?

- Iako uopćeno štitimo žrtve pravosuđa, zadnjih dvije godine zauzeli smo se najviše za žrtve kreditnih ureda. Ganula nas je teška sudbina ljudi koji su doslovno ostali bez ičega, a dio ih je i istjeran iz svojih domova. Pravomoćne presude koje su do sada ishođene ukazuju na činjenicu da se radi o nezakonitim poslovima. Kaznenim postupkom vjerovatno će se utvrditi i da se radi ne samo o lihvarskim ugovorima,već i o čistoj prijevari građana koje su doveli u zabludu. Žrtvama kreditnih ureda djelatnici iz tih ureda ne samo da su dali na potpise lihvarske ugovore u iznosima dvostruko većim od primljenog novca na dan potpisa, već su nakon nekog vremena nestajali sa lokacija na kojima su imali urede i agencije za naplatu kako bi građanima doslovno onemogućili uredno podmirenje duga. Tad bi uslijedila tortura i prisila. Svakodnevno bi dužnike nazivali iz ‘call centara’ inzistirajući na naplati. Neke su i trajno iselili iz njihovih domova temeljem Ugovora o kupoprodaji koje su im podmetnuli na potpis, a neke dužnike i danas, punih godinu i pol nakon akcije USKOK-a u kojoj su dio tih kreditora priveli, još uvijek nazivaju i prijete im.

Znači li to da USKOK i druga nadležna tijela nisu akciju odradili do kraja?

- Tako je. Za vrijeme navodnog pritvora osumnjičenih iz kreditnih ureda, počeli su kolati dokumenti iz kojih je očigledno da su te osobe baš u to vrijeme prenijele svoja potraživanja na neka odvjetnička društva koja su dalje nastavljala naplatu ali i uznemiravanje građana telefonskim pozivima. Nejasno je kako je na stotine trgovačkih društava uspjelo registrirati djelatnost kreditnog ureda i kreditnog posredovanja na Trgovačkom sudu, iako se prema Zakonu o kreditnim institucijama, Zakonu o štedno kreditnim zadrugama odnosno unijama, i Zakonu o potrošačkim kreditima točno zna koje uvjete mora ispunjavati kreditni posrednik koji nema pravo financiranja, odnosno kreditna institucija koja pak svoje poslovanje mora imati pokriveno visokim temeljnim kapitalom i biti pod nadzorom HNB-a. Pravna država u slučaju žrtava kreditnih ureda uopće ne funkcionira. Brojne žrtve su se hrabro i čvrsto suprotstavile kriminalnim radnjama, sve su prijavili DORH-u i USKOK-ujoš 2010. godine, a i nakon toga nadopunjavali su kaznene prijave, no do danas se ništa nije dogodilo. Građani su i dalje posve nezaštićeni. U međuvremenu su ishodili i pravomoćne sudske presude kojima je FINA bila dužna deblokirati blokirane račune građana, a gruntovnice skinuti terete sa založenih nekretnina jer su takvi ugovori protivni zakonu i od strane Sudova proglašeni ništetnima, ali opet se upravo državne institucije suprotstavljaju pravomoćnim sudskim odlukama – što je također kazneno djelo, a protivno je i Ustavu. Ministarstvo financija, HNB odnosno HANFA zaduženi su za uredno poslovanje financijskih institucija, odnosno kontrolu financijskih tokova u državi. Oni su bili dužni nadzirati poslovanje takvih društava, jer i danas nije jasno na koji način su jedni financirali, dok su druge pravne osobe naplaćivale sporne zajmove i to bez ikakvog pravnog osnova. Kako su knjigovodstveno pokrivene te transakcije, odnosno naplata rata iz tih zajmova? Koliko je poreza na nekretnine plaćeno iz tih transakcija, poreza na dohodak, poreza na dobit…? Najviše začuđuje činjenica da se taj novac i danas usteže sa računa građana. No, kuda odlazi, to nitko ne zna.

Kojim čudom ste, uz izricanje takvih tvrdnji i prozivanje institucija države Hrvatske, uspjeli probiti medijsku blokadu i doći na Hrvatsku televiziju?

- Pretpostavljam da je više riječ o napornom radu i ustrajnosti, manje o čudu. Sustavno smo gradili temelje, objavljujući prvo na našim stranicama i facebook profilima sve nezakonitosti koje smo na logičan način prenosili javnosti. Mnogi nisu shvaćali sistem pljačke koja je provedena od strane kreditnih ureda. Žrtve su dugo šutjele jer su se bojale da će biti izvrgnute ruglu od strane obitelji, prijatelja, suradnika, a nisu bili svjesni da su deseci tisuća građana nasjeli na te primamljive oglase: isplata odmah i bez provjere solventnosti. Među žrtavama ima i ekonomista, pravnika, čak i pravosudnih djelatnika. Korak po korak zainteresirali smo i medije. Najprije nas je prepoznao tjednik ‘Narodni list’ iz Zadra, koji već tri mjeseca svaki tjedan objavljuje po jednu istinitu priču o povredi ljudskih prava od strane pravosudnih institucija, a TV kućama i ostalim poznatijim medijima smo se javno obratili prvi put sa okruglog stola, a potom i nakon reakcije Ministarstva financija nakon okruglog stola o kreditnim uredima koji je održan 13. kolovoza ove godine, kada smo zaprepašteno reagirali na vijest da je Ministarstvo financija dalo nalog da se stotinjak i više tvrtki koje su opljačkale hrvatske građa ne brišu iz sudskog registra, jer su takvim postupkom građanima izbili iz ruku i jedino pravno sredstvo obrane – sudski postupak.

Ranije ste javno progovarali i o kriminalnim radnjama u Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj, te ste podnijelii kaznenu prijavu protiv HBOR-a. Zbog čega?

-       Nikad u javnosti ne iznosim ništa što ne mogu dokazati.Tako sam još 2004. godine javno progovorila o pljački Hrvatske putem nikad vraćenih kredita HBOR-u i Fondovima. Moje tvrdnje potkrijepljene su dokumentacijom koju posjedujemo moji odvjetnici i ja osobno, a iz koje je sasvim nesporno da dobar dio kreditnih plasmana iz HBOR-a i nije u skladu sa Zakonom, niti sa Pravilnikom HBOR-a. HBOR ne podliježe, kao ostale banke, rezervacijama prema Narodnoj banci pa se otvaraju mogućnosti malverzacija.Osim nevraćenih kredita na područjima od posebne državne skrbi, gdje su krediti plasirani čak i blokiranim tvrtkama i uz nesigurne kolaterale, veliki broj kredita je uz slične uvjete plasiran i pravnim osobama na drugim područjima, neki direktno od HBOR-a a veći dio putem Fonda za razvoj i zapošljavanje, te preko poslovnih banaka. Tako imamo slučaj tvrtke koju je vodila ista osoba koja je prethodno stotine miliona dugovala Hrvatskoj poštanskoj banci, ali je unatoč tome novoosnovana tvrtka dobila od HBOR-a i Fonda čak dva kredita u jednom danu, te je nastavila poslovanje na istoj nekretnini. Tu su, zatim, deseci tvrtki na području Sisačko-moslavačke županije koje gotovo da i nisu otpočele s radom, a dobile su milijune kuna. Za veliki broj tvrtki imamo dokaze da su njihove nekretnine, nakon provedbe stečaja, na dražbi kupili bivši vlasnici, no ovaj put neopterećene dugovima. Istovremeno, HBOR je, iako nije vjerovnik tvrtke Liston d.o.o., pokrenuo ovršni postupak na nekretnini mojeg poduzeća koje nije dužnik, nije pravni sljednik i nije jamac, niti je ikad preuzeo potraživanje. Točnije, za dug nitko nije niti znao jer nije bio upisan u zemljišnim knjigama. Radi se o kreditima iz 1991. i 1992. godine koje je podignula pravna osoba koja nije bila ni vlasnik zemljišta, potpisnik kredita nije bio vlasnik ni direktor poduzeća, a da bi se u periodu od 1991. do 2001. godine zataškao cijeli postupak uključili su se čak i suci nadležnog Općinskog suda, te su u tu svrhu oformljena čak dva z.k. uloška za istu nekretninu. Ista nekretnina je upisana u dvije različite katastarske općine. Čestica 824 na koju je Fond za privatizaciju, čije je potraživanje kasnije cesijom preuzeo HBOR, plasirao dva kredita u iznosima od po 400.000 DEM svaki, izmišljena je za potrebe kredita kako bi se prikazalo da su nekretnine vanknjižno vlasništvo iako su nekretnine u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo-korisnik Exportdrvo, još od 1975 godine,  te je sukladno Zakonu koji je bio na snazi nemoguće bilo odobriti bilo kakav kredit pravnim osobama koje nisu vlasnici ni korisnici. HBOR je u fazi reprogramiranja tog potraživanja 1996. godine, odobrio dužniku, koji je tada bio blokiran i bez upisanog založnog prava i koji nije nikad niti lipe tog kredita vratio, Plan otplate na kojem stoji ‘Proizvoljna otplata’ – ‘Poseban aranžman’!

Je li DORH istražio navode iz vaše prijave?

- Još 2004 godine, kada sam se prvi put suprotstavila toj neviđenoj pljački prvo društvene imovine, jer su Fondovi (čija je zaduženja cesijom preuzeo HBOR) zaduživali društveno zemljište, a potom i pljački moje privatne imovine, jer je u kupljenu tvornicu koja je zapošljavala 36 radnika uložen ušteđeni novac moje obitelji zarađen višegodišnjim radom u Njemačkoj, bilo je jako teško. Državno sudbeno vijeće nije tada odobrilo vođenje kaznenog postupka protiv sudaca koje sam smatrala odgovornim za veći dio problema jer nisu pravovremeno proveli pravomoćnu sudsku presudu Županijskog suda ishođenu još 2003. godine a kojom je ukinut pokušaj upisa založnog prava HBOR-a, ali u svom obrazloženju DSV nije naveo da ja nemam pravo, već upravo suprotno, da imenovani suci nisu niti mogli provesti upis založnog prava jer za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti, odnosno nedostajao je Sporazum između stranaka kao valjana isprava za upis. No, to nije bila zapreka da Općinski sud u Dugom Selu i nadalje donosi odluke po svojem nahođenju – ne po zakonu, a u svakoj svojoj odluci štiteći interes HBOR-a koji uopće nije stranka u postupku. Ustrajnošću, kroz godine upornog obraćanja državnim institucijama zahtijevala sam obnovu istražnog postupka, koja se temeljila na originalnoj dokumenataciji i dokazima prikupljenim samostalnom istragom koju sam  provela. Temeljem tih prikupljenih podataka, koji bez ikakve sumnje dokazuju moje pravo, načinila sam i stručno vještačenje cijelog predmeta po sudskom vještaku, kako bi netko, stručniji i sposobniji od mene, pa čak i od sudaca koji su donosili odluke, potvrdio da imam pravo kad tvrdim da se radi o kriminalu. Na žalost, dugi niz godina nisam doživjela preveliko razumijevanje u MUP-u, niti u DORH-u. Tek ustrajnim istupanjem u javnosti, otvorenim pisanjem o svemu, pa i obraćanjem Europskoj komisiji, uspjela sam u nastojanju da se preotvori istraga, te da se neki postupci ponovno pokrenu, a jedan od odgovornih sudaca i stegovno kazni. Kasnije je i razriješen sudačke dužnosti ali na vlastiti zahtjev. Trenutno očekujem rasplet događaja sukladno zakonu a temeljem nedavno provedene nove istrage, odnosno kaznenu odgovornost svih koji su u tim događajima odgovorni za počinjenu štetu.

Usporedo s vašim tvrdnjama da HBOR i kreditni uredi, uz prešutno dopuštenje pa čak i pokroviteljstvo državnih institucija, protuzakonito pljačkaju građane, krenuo je i progon protiv vas. Povezujete li to jedno s drugim?

- Progon protiv mene, a i napadi na moju obitelj, zapravo traju od podnošenja prve kaznene prijave protiv HBOR-a i sudaca. U periodu od 2004. godine do danas, bila sam u dva navrata pritvorena, prvi put 2006. godine na pet dana u sudskom postupku koji se nikad nije vodio, a drugi put, prije dva mjeseca,  privođenjem bez naloga koji mi je temeljem Zakona trebao biti uručen prilikom oduzimanja slobode. Prisilno sam dovedena na sud, bez da sam uopće dobila poziv na sudsku raspravu na kojoj sam trebala svjedočiti u postupku gdje se sudilo osobi protiv koje sam i sama podigla nekoliko kaznenih prijava, što zbog kaznenih djela prema meni, a što prema državi. Tijekom 2004. i 2005.godine, u dva navrata je izvršen nalet automobilom na moje dijete o čemu se nikad ništa nije istraživalo, no ja imam sve podatke o tome. Dijete je oba puta završilo u bolnici, a sada, 2013. godine, ponavljaju se gotovo jednake situacije. Osim neosnovanog oduzimanja slobode, podmetnutih kaznenih postupaka, bušenja guma i sumnjivih kvarova na vozilu (u samo mjesec dana to nam se dogodilo na dva vozila koja vozimo ja i članovi moje obitelji), istovremeno se provodi višemjesečno medijsko blaćenje s namjerom da me se kao osobu diskreditira i na taj način obezvrijedi moj humanitarni i javni rad. Ne štede ni članove moje obitelji, ni članove Udruge, a napadaju i nazivaju uvredljivim riječnikom čaki moje bliske suradnike. Naravno da su ti napadi povezani s onim što radim, i s kriminalom protiv kojeg se borim i da dolaze isključivo od osoba koje sam dotaknula razotkrivanjem pljačke. To uopće ne treba posebno istraživati jer se konstantno radi o istim osobama, koje samo šire krug sudionika u napadima. Nažalost, u Hrvatskoj vlada kronična nezaposlenost i siromaštvo, gotovo i glad, pa nije teško nači nekog tko će za male novce prljavi posao odraditi za naručitelja. To zadnjih mjeseci aktivno čini vlasnik jednog kreditnog ureda koji živi izvan Hrvatske, i koji sve konce povlači iz Švicarske. Razlog? Kreditni uredi su tijekom rata u stranim zemljama u koje su prispjeli izbjeglice plasirali veliki broj kredita uz visoku kamatu kako bi izbjegli građani mogli započeti život izvan zemlje iz koje su došli. Već tada je započeo isplativ biznis ‘friziranja dokumentacije potrebne za kredit’, kao i odobrenje lihvarskih kredita. Nakon što je ‘pao promet’ izvan Hrvatske, vlasnici kreditnih ureda dosjetili su se i započeli takav biznis i u Hrvatskoj. Ovdje su se pojedinci predstavljali i kao uspješni bankari u iseljeništvu, iako su u banku navraćali baš kao i ostali građani, samo uplatiti ili podići ulog odnosno eventualno platiti račune, što znači da nisu bili nikakvi vlasnici ili suvlasnici banke kako su se u javnosti i medijima predstavljali. Našom aktivnošću i probijanjem medijske blokade razbili smo jedan uhodani obrazac pljačke velikih razmjera cijele Hrvatske i hrvatskih građana. Pljačka se provodila putem tih kreditnih ureda. Nakon naših istupanja u javnosti, kreditnim uredima je novim Zakonom iz 2012. godine konačno zabranjeno poslovanje bez potrebnih odobrenja, a za one koji imaju potrebne dozvole Ministarstva financija, postalo je jasno da ne mogu financirati građane u tim uredima, već samo posredovati pri prikupljanju dokumentacije koja se prosljeđuje bankama. Istovremeno smo pokrenuli i niz drugih akcija, naročito u dijelu zaštite ovršenika i promjena Ovršnog zakona, odgode deložacija, a u medijima je bilo priča da će se i predsjednik Uprave HBOR-a smijeniti zbog nekih sumnjivih transakcija HBOR-a.  Dakle, svi u državnim institucijama sve znaju!  Vrlo se dobro zna i tko meni prijeti smrću i za čiji račun, kao i tko me napada.  Zar nije čudno,  da su osobe koje me medijski žele linčovati, pišući neumjesne tekstove i komentare,  osobno ili putem lažnih facebook profila, direktno umiješane u plasmane kredita, ubiranje provizije na nikad ostvarene kredite, prodaju dionica Unicredit banke,  gradskih stanova,  otimanje Ininog zemljišta i brojne druge malverzacije, a služe se dobrim starim stilom ‘Drž’te lopova’ s namjerom da skrenu pozornost sa sebe. Napad je najbolja obrana,  kažu stari ljudi, pa tako i  oni koje sam dotaknula svojim javnim radom koriste napad kao najbolje sredstvo prozivajući mene za sve ono što rade upravo oni. U tekstovima koje objavljuju i preuređenoj elektronskoj pošti koju šalju mojim suradnicima putem e-maila i fb-poruka, nazivaju me osobom s kriminalnom poviješću i kriminalcem, što je neistina, a možda bi njihove objave i bile zabrinjavajuće kad ne bi tako nazivali i  gotovo sve članove Udruge Veronika Vere, podpredsjednicu i ostale aktiviste, pa je očigledno da se takvi napadi na nas vrše potpuno svjesno i s namjerom da nas izbace iz ‘igre’.  Nitko u Republici Hrvatskoj do sada nije proživio takav javni linč poput nas u Udruzi Veronika Vere i mene osobno i to potpuno neosnovano, bez ikakvih činjenica i stvarnih dokaza. Umjesto sudova Republike Hrvatske, za navodna kaznena djela koja mi žele ‘natovariti na leđa’  sude mi – vlasnik kreditnog ureda, kineziolog, snimatelj,  i  tri višestruko osuđivane osobe zbog počinjenja kaznenih djela krivotvorenja, prijevare,  zlouporabe položaja, a za nekoliko takvih djela još uvijek im se sudi.  Njihovi napadi nemaju granica: počevši od videa koji je nedavno objavljen na youtube pod okriljem Udruge Živi zid, i koji gotovo nitko nije mogao pogledati do kraja zbog beskrajno gnjusnog sadržaja… Napad je nastavljen objavom tekstova na portalu Udruge Radio Liberum. Ti tekstovi vrve navodima koji predstavljaju kaznena djela za koje su propisane sankcije u kaznenom zakonu, a smjer kojim vode ti tekstovi je čisto kompromitiranje.  U svojim nezakonitim aktivnostima te osobe ne štede mene, ni članove moje obitelji, a sve to čine i dalje, bez ikakvog straha od zakona ili zbog osobne moralne stege koja bi trebala biti prirođena svakom čovjeku a pogotovo osobi koja javno potpisuje svoje ime ispod objavljenog.

Što mislite otkud svi ti napadi na vas dolaze?

- Osoba sam koja se ne nalazi baš u zavidnom položaju, s obzirom na višegodišnje pravne borbe koje vodim. Kada se zna tko je u tim mojim borbama protivnik, a tko su mi susjedi oko tvornice koju branim od otimačine, tada bi me mnogi najradije žalili, dok se većina ljudi koji znaju što prolazim, zapravo divi hrabrosti koju sam pokazala tijekom svih proteklih  godina. Tvornica koju su poželjeli oteti pomoću sudaca Općinskog suda u Dugom Selu i HBOR-a i to nezakonitom ovrhom, za tuđi dug, nalazi se uz sam rub područja gdje se ove godine počeo graditi međunarodni Cargo terminal. Preko te lokacije prolazi Paneuropski koridor X, jedna od najvažnijih prometnica Europe, odakle se račvaju važni putevi kroz Hrvatsku i Europu. Susjedi s kojima graniči moja nekretnina su C.I.O.S. d.o.o. čiji je jedan od vlasnika Petar Pripuz i Pastor d.o.o. čiji je jedan od vlasnika Domagoj Milošević, a nekretnina graniči i sa privatnim kućama čak troje djelatnika Gruntovnice Općinskog suda – na kojem se sporovi vode. Osobno smatram da sve moje nevolje počinju zapravo iz Dugog Sela i da je većina napada na mene povezana s tom nekretninom i nečijim ambicijama po pitanju te nekretnine. Čak se u javnosti pokušava prezentirati nezakonitost stjecanja te moje nekretnine a i drugih poslova, iako sam tijekom godina višekratno prošla doslovno ‘rendgensko snimanje’ svih svojih postupaka i pravnog stjecanja nekretnine. Javnost na žalost, ne pita što je zakonito a što nezakonito. Čitatelji često ‘gutaju’ plasirano  žutilo, ne razmišljajući koliko u tim informacijama ima istine. Ovo je naročito bitno zato što u vijestima koje ti ‘napadači’ u posljednje vrijeme plasiraju putem interneta žele raširiti informaciju kako se preko pravnih organizacija u kojima javno djelujem: Udruga Veronika Vere, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dijaspore, Hrvatski svjetski sabor dijaspore, a i druge organizacije u kojima sam prisutna, zapravo navodno želi prevariti dijasporu i oteti im nešto. Nejasno je, kako bi se takav čin u stvarnosti mogao provesti, jer niti jedna od ovih pravnih osoba ne prima nikakve donacije niti iz Hrvatske, niti iz dijaspore, niti je bilo koja od tih pravnih osoba tražila bilo što od dijaspore, osim što sustavno radi na povezanosti Domovine i dijaspore, na zaštiti prava naših građana kao i Hrvata izvan Hrvatske, a naročito na isticanju nefunkciniranja pravne države i kriminala u pravosuđu kao osnovnu i temeljnu pretpostavku za povratak naših iseljenika. Svaka od tih pravnih osoba se isključivo financira svojim radom, a čak i prostor u kojem primamo žrtve pravosuđa financiramo sami, što nam znatno otežava rad, jer su nači članovi najteže pogođena populacija iz Hrvatske, ali i već opljačkani Hrvati iz svijeta (nekretnine su im otete povredom prava pred sudovima).  Upravo ta naša žestoka borba protiv korupcije i kriminala i neprekidno isticanje nezakonitosti u pravosuđu – dovelo nas je na prvu liniju fronte, gdje nas ‘tuku svim raspoloživim oružjem!’  Opljačkanim Hrvatima trač kojim se nekog naziva ‘pljačkašem’ najbolje legne, s obzirom na prezir koji se posljednjih godina razvio prema onima koji su osiromašili zemlju, pa se zapravo i ne razmišlja previše o tome tko zapravo plasira takve informacije i s kojim ciljem.

Nedavno je pod još nerazjašnjenim okolnostima ubijen Lujo Medvidović, odvjetnik koji vas je zastupao. Povezujete li i to s vašim djelovanjem protiv korupcije?

- Duboko me  je  pogodila smrt odvjetnika Luje Medvidovića koji je zastupao moju tvrtku i Udrugu u naprijed opisanim postupcima, a nakon njegovog ubojstva napadi na mene, moju obitelj i Udrugu su se znatno pojačali. Vrlo su čudne okolnosti pod kojima je ubijen. Pokojni Lujo je jedini od odvjetnika koji su bili upoznati s predmetom doslovno ‘ušao u srž problema’ s HBOR-om i shvatio sve manipulacije koje su se u tom predmetu dogodile. Uvjeren u povijesnu pobjedu, kako je on to izjavio za ovaj slučaj, pola godine prije nego što je ubijen, predali smo njegov Prijedog za nastavak ovrhe (a potom obustavu) zajedno sa svim dokazima na Općinski sud u Dugom Selu, a također i Kaznenu prijavu USKOK-u. Međutim, Medvidović me zastupao i u sporovima protiv tog istog vlasnika kreditnog ureda koji me neprekidno u javnosti nastoji što više ocrniti i to od prošle godine čini gotovo 24 sata dnevno. Razlog tome nije samo razotkrivanje pljačke od strane kreditnih ureda, već i okolnost da sam kao poduzetnica s tim vlasnikom kreditnog ureda tijekom 2010. godine započela  poslovnu suradnju u sklopu koje je trebalo izgraditi drvenu kuću. Nakon što je kuća temeljem više puta mijenjanih želja naručitelja o debljini zidova i kvadraturi, tri puta više koštala od početnog tj. startnog izračuna, prije nego li je naručitelj platio sve potrebne obveze prema Državi uključujući i PDV na ukupan iznos vrijednosti gradnje,  ta ista osoba je nekoliko mjeseci prije Lujine smrti nezakonito stupila u posjed kuće (provalom). Upravo Lujo Medvidović me zastupao u sudskim postupcima koje sam pokrenula protiv tog vlasnika kreditnog ureda zbog ništetnosti ugovora.  Neposredno nakon Lujine smrti, već od siječnja 2013. godine, napadi od strane  vlasnika tog kreditnog ureda i njegovih pomagača na mene su se višestruko pojačali, i od tada nisu prestali, pa su očigledno ohrabreni činjenicom da Lujo Medvidović nemože više stati u moju obranu.

Znate li da su slične stvari doživljavali i ostali zviždači, odnosno prijavitelji kriminala i korupcije, te na kakav zaključak vas ta činjenica navodi?

- Posljednje vrijeme učestali su napadi protiv zviždača. Od zadnjeg našeg okupljanja koje je bilo krajem 2012. godine, kada smo svi zajedno najavili i tužbu protiv genocida, te smo sa skupa javno zatražili smjenu glavnog državnog odvjetnika, zahtjev koji smo urudžbirali kod Vlade RH, – među zviždačima se više gotovo i nije mogao čuti borbeni poklik. Umjesto njega, sve češće se čuje jauk. Zviždače mahom zatvaraju na psihijatriju, prijete im, pritvaraju ih, nastoje ih proglasiti nepodobnima ili kriminalcima, no puno je opasnija činjenica da im se podmeće lažnim kaznenim prijavama temeljem kojih se podižu optužnice, a postoji i neposredna opasnost po njihov život.

Zlatar i zviždač Pašk Kačinari tvrdi da su ga pokušali ubiti nakon što je javno počeo dokazivati da Zagrebačka banka nije privatizirana, već ukradena od naroda. Čini li vam se, nakon svega što ste prošli, da je najopasnije prozivati kriminal financijskih institucija?

- S iskustvom kao što je moje, mogu sa stopostotnom sigurnošću reći da vjerujem Kačinariju. Zato jer su se i meni dogodile iste stvari, a poznajem velik broj zviždača kojima su se dogodile ili se događaju slične stvari. Naši životi zaista su ugroženi, naša borba nije bezazlena već izuzetno teška i opasna. Umjesto da državne institucije primjenjuju Strategiju borbe protiv korupcije, koja je usklađena sa međunarodnim Konvencijama protiv korupcije Vijeća Europe, i  Kaznenopravnekonvencije UN a koje izričito propisuju zaštitu zviždača, osobe koje se bore protiv korupcije osuđene su već prije suda, i prije završetka postupka. I sama sam napisala tekst o tome, nedavno ‘Prijeki sud’, na koji je čak i predsjednik Sabora reagirao i rekao da ga je s pažnjom pročitao.  Činjenica je da u Hrvatskoj još uvijek vlada praksa inkvizitorskog suda. Za provedbu istog postoji bezbroj načina, uhodanih priprostih i nerafiniranih ali i nešto sofisticiranijih metoda. Gotovo se nemoguće oduprijeti onome što nam prirede, ako nas žele ušutkati.  To sam primijetila u razgovoru sa svojim kolegama, koji se na jednako otvoren i hrabar način bore, ali u čijim očima sam primijetila strah, a u glasu drhtaj. Danas nije ni malo lako boriti se za pravdu, a protiv korupcije i kriminala – izgleda kao da je nemoguće izboriti se. No ja još uvijek vjerujem da nije nemoguće.  Čvrsto vjerujem u konačnu pobjedu! Dokaz tome je da je svakim danom sve više istomišljenika i onih koji takvu borbu podupiru i koji ne nasjedaju podvalama.

Koja je u svemu tome uloga glavnog državnog odvjetnika, Mladena Bajića, i zašto on sve te godine nije smijenjen ako ne radi svoj posao?

- Zakon je to vrlo lijepo propisao. Javna ili službena osoba koja ima saznanja o počinjenom kaznenom djelu, a koja ne učini ništa da se to kazneno djelo razotkrije ili spriječi, sudionik je odnosno supočinitelj kaznenog djela. Dužnost je glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića – štititi zakon i djelovati na borbi protiv kriminala. Pretpostavljam da on sam nije upućen u svaki takav događaj, ali sam sasvim sigurna da je upućen u one najkrupnije. Kaznena djela koja su prijavili i prijavljuju zviždači mahom spadaju među veoma krupna i teška kaznena djela, djela koja kad bi bilo volje razriješiti ih, sigurno bi odvela Hrvatsku u pravom smjeru a val nesmiljene pljačke koja je zavladala zaustavio bi se. Osobno sam 2005. godine zatražila direktno od Bajića zaštitu za sebe isvoju obitelj. Isto je učinio i pukovnik Kakarić. Mene su početkom 2006 godine kao upozorenje zatvorili na par dana u Remetinec, odvevši me tamo na prijevaru,a Kakarića na psihijatriju. Postupili su jednako i ove godine, nakon što sam ponovno zatražila zaštitu. Poznajem još nekoliko sličnih slučajeva. Znam osobe za koje su zatražili psihijatrijsko vještačenje, osobe koje su prisilno smjestili na liječnje, u pritvor, itd.  Državni aparat je moćan aparat. Ukoliko uletite u žrvanj, u stanju su vas samljeti. No kako drugačije da onaj tko je žrtva kriminala obrani svoje pravo – osim da se bori? Nikad u svojim borbama nisam rekla niti jednu riječ protiv niti jedne državne institucije, pa čak niti protiv njihovih djelatnika. Moje osobno nastojanje je da se samo radi po Zakonu. Onaj tko je počinio kazneno djelo ili je na njega zažmirio, neka za njega i odgovora, ma kako se on zvao i kakvu god funkciju obnašao. Kada bi Zakon i Ustav bili primjenjivani u Hrvatskoj jednako prema svima, imali bismo 80 posto manje problema nego sada. Zakoni nisu loši, loši su oni koji ih ne znaju ili ne žele primijeniti.  A onda treba njih mijenjati! Ili ako vole ovu zemlju neka se mijenjaju sami, neka odstupe s dužnosti koju ne vode u skladu s onim na što su se obvezali prilikom imenovanja. Mene su pitali kolika je šteta koju sam pretrpjela. To je nemoguće izračunati. Ne postoji satisfakcija koja može nadomjestiti bol, patnju, neprospavane noći, koja može izliječiti toliku patnju zbog neosnovanog progona, medijskog linča, koja bi mogla nahraniti žeđ za pravdom i istinom. Samo pobjeda možda može djelomice donijeti tu satisfakciju ičinjenica da oni koji su krivi za stanje koje svi mi u Hrvatskoj proživljavamo ipak odgovaraju za počinjeno zlo.

Je  li moguće da cijeli državni aparat u stvari služi za zaštitu krupnog kriminala i ‘velikih igrača’ koji odozgo upravljaju svim događajima u Hrvatskoj?

- Na žalost, moguće je. Često sam bila zapanjena umreženošću sudova i činjenicom da su  sudske odluke koje sam imala u rukama donešenene prema zakonu već prema potrebi. Da imamo više prostora, to bih vam vrlo jednostavno i obrazložila. No dokaze o tome imam. Na svojoj koži sam osjetila umreženost Policije, Državnog odvjetništva, Županijskog državnog odvjetništva,  Suda,  Vlade i  HBOR-a. Kad treba zaštititi nekog od državnih službenika u obranu ustaju svi kao jedan. Da, ‘veliki igrači’ upravljaju svim događajima u Hrvatskoj a državni aparat nažalost ne djeluje u korist građana. Za sada, temeljem svega proživljenog niti u jednom trenutku nisam mogla zaključiti da je situacija drugačija, iako bi državni aparat trebao biti u službi građana. Hrvatska je zemlja ljudi koji u njoj žive, a ne pojedinaca koji od građana dobro žive, tako bi bar trebalo biti.  Sama Vlada RH bez građana ove zemlje ne bi mogla funkcionirati. To dokazuju i događaji zadnje dvije godine jer sva represija i stega se provodi upravo nad ‘malim građanima’.  Veliki i nadalje ostaju netaknuti, opraštaju im se veliki grijesi, veliki dugovi,  aboliraju se od svega. Mali postaju nepodobni, nesposobni, nepotrebni.

Može li ulazak Hrvatske u EU pomoći da se razbije ta sprega kriminala i državnih institucija?

- Još prije nego li je Hrvatska ušla u EU, izjavila sam u jednom tekstu da ne možemo očekivati od EU da čarobnim štapićem riješi probleme u Hrvatskoj. Ne mogu oni na žalost pomoći ni sebi, a kamo li nama. Naš problem je samo naš, i ukoliko se u nama ne probudi svijest da će ‘brod sasvim sigurno potonuti ako ne začepimo na vrijeme rupe’, tada nema načina da nešto bude bolje. Stvari u Hrvatskoj se moraju početi mijenjati  od svakog od nas. Svi moramo ustrajati na provedbi zakona, na pravdi, na svojem pravu. To pravo zajamčeno nam je Zakonima, Ustavom, međunarodnim Konvencijama, Deklaracijama. Međutim pravo se ne može tražiti na ulici, niti javnim linčom, pravo se traži legalnim putem, unatoč činjenici da je državnim institucijama teško vjerovati. No ipak se može. Dokaz je i moja borba, koja iako je veoma teška, nije neuspješna. Također, evo, i borba s kreditnim uredima, u kojim borbama iako nosim teške rane od napada,  ipak ju uspješno privodim kraju. Izglasani su novi zakoni koji se moraju primjenjivati, kreditni uredi se zatvaraju, onemogućene su im malverzacije, a žrtve su počele ishoditi presude u svoju korist. Malim korakom ali značajnim za Hrvatsku, mi ulazimo u pošteniju i pravedniju budućnost. Nikom ne smiju suditi pojedinci, već se građanima može i smije suditi isključivo temeljem Zakona i Ustava, a ne javnog linča, bez obzira da li se radi o počiniteljima kaznenog djela ili pak prijaviteljima kaznenih djela odnosno zviždačima.

Izvor; www.hazud.ch

ŽIVI ZID; Ivan Pernar u Živi zid uveo političku podobnost

Napisao: Igor Drenjanjčević

 Ivan Pernar je nedavno u vlastitoj nakladi objavio knjigu “Kako je nastao novac-Priča koju svatko treba i može razumjeti”. U knjizi je sakupljeno ono što godinama tvrdi. Pernar već godinama priča svoju viziju spasa Hrvatske. Tvrdi da je HNB blokirana i kao takva služi samo kao mjenjačnica. Priča je potpuno nezanimljiva za ekonomske stručnjake svih ovih godina. Ako je točna ta konstatacija, koju i  akademik Zvonimir Baletić  brani tezom , “da je blokadom HNB umrtvljena monetarna politika, kako bi se sustavno oduzimala imovina i potencijal”, zašto naši ekonomski stručnjaci šute?! Akademik Baletić naglašava kako nam “strane banke sigurno ne bi posuđivale novac, da nemamo potencijale”, ali ovom blokadom HNB-a jasno se gomila zarada poslovnih banka u stranim rukama”.

Taj dio priče iz Pernarove političke biografije nikako ne dobiva na značaju, iako je krucijalan za otvaranje tržišta. Čini se da on sam kao medicinski brat nije uvjerljiv javnosti u svezi problema HNB-e, iako je rješnje problema sa HNB-m,  pola rješenja financijskih zavrzlama u zemlji. Bolničar bez ekonomskog pokriča, onog znastvenog, političkoj publici je više komičan nego zanimljiv.

 PODJELA PO POLITIČKOJ PRIPADNOSTI

 Mnogo zanimljivija je Pernarova situacija sa Živim zidom. Ideji koja počiva na samoorganiziranju građana. Živi zid nije udruga, nije registriran, te se donacije ne mogu slati, niti donirati, već samo pojedincima na privatni račun. Tako nam je jedan od članova Živog zida spomenuo donaciju, koja je išla preko privatnog računa člana Živog zida, jer nije postojao račun na koji bi donatori poslali pomoć u smislu pokrivanja troškova putovanja i sličnog. Sestrinjska udruga Stop deložacijma pod vodstvom Vladimire Palfi radi vrlo sličan posao oko deložacija, kao Živi zid, a sam Živi zid nije registriran po Pernaru, jer bi tada bilo lakše proganjati članstvo zbog evidentiranog broja  članstva.

 Uglavnom isti ljudi se pojavljuju i u Živom zidu i u udruzi, kao i u stranci Savez za promjene. U Živom zidu priča se da sudionici ne žele politički angažman, a ista lica  sa naslovnica Živog zida su članovi političke stranke Saveza za promjene. Priča članova Živoga zida o blokadi HNB-a je i priča stranke Saveza za promjene. Priča stranke Saveza za promjene kako je priča o nacionalizmu priča kojom se brani pljačka građana, ista je ona koja se prezentira i u Živom zidu, zapravo ideje jedne stranke vrlo jasno se proklamiraju i u Živom zidu. Aktivisti Živog zida često postaju i članovi stranke, a Pernar često na deložacijama vrbuje protagoniste deložacije i članstvom  u Savezu za promjene. Već i samim aktivistima je dosadan sa tradicionalnim pitanjem, “jeste li čitali ili kupili moju knjigu”… Deložacije bez toga pitanja ne mogu proći.

Daljnja neistina koju godinama Živi zid prodaje kao propagadni trik ;”da Živi zid dolazi na poziv svakome u obranu njegovog doma”. Baš ne odlaze svima i dijele ljude prema političkoj pripadnosti. Smiješna mi je bila jedna scena nedavno, kada sam uzeo u obradu slučaj deložacije obitelji Zlopaša iz Siska, iz toga slučaja se jasno vidjelo da se radilo o klasičnoj pogrešci u proceduri i kao takvoj nedopustivo je provođenje postupka bez svih zakonskih osnova prema obitelji.  Pravosuđe ne smije prvo podržavati pogreške u proceduri, ako želimo pošteno pravoduđe.

Pernara tada nije brinula pogreška u proceduri, koja je mnoge njegove deložacije vratila na početak i onda kad nije uspio sa svojim prijateljima u Živom zidu zaustaviti deložaciju. Pernar  je rekao da su Zlopaše članovi HDZ-a i da zato ga ta deložacija ne zanima.  HDZ je označio kao zločinačku organizaciju, baš kao i sadašnji premijer. Naravno i kao naša sudišta. Možda bih povjerovao u tu njegovu ideju i poštenje, kada bi tako reagirao i na KPJ i njene lopove, ubojice, ali nije. Često spominje dobre strane bivšeg sustava i djeluje baš kao onaj trabant iz DDR-a, od smrada komunizma ne vidi, koliko je zla taj komunizam prelio u Hrvatsku. Sinovi komunista iz lopovske Jugoslavije danas maćehinski vladaju Hrvatskom.

 ODRICANJE HDZ-a

 Nažalost Pernar i Živi zid politički diskriminiraju građane Hrvatske dijeleći građane po političkoj podobnosti. Laž je priča o samorganizaciji građana  u Živom zidu, koji je organiziran od stranke Savez za promjene.

Da je Živi zid samorganiziran, onda jedan Pernar ne bi mogao odlučivati hoće li hadezeovac biti “obranjen” od deložacije…

“Danas se prvi put dogodilo da je obitelji koju deložira kreditni sustav odbijen zahtjev za našom zaštitom. Naime, žena čiju se obitelj deložira članica je HDZ-a. Unatoč tome, mi smo je htjeli braniti, ali pod uvjetom da se javno (pred kamerom) odrekne HDZ-a, osudi politiku koju oni zagovaraju i pokaje zbog članstva u toj organizaciji. Nakon što je više puta odbila prihvatiti naš uvjet, uzeo sam komad papira i napisao “biti lojalan HDZ-u i biti deložiran” i odmah ispod toga “odbiti poslušnost HDZ- i biti spašen od deložacije” .

 Pernar je ovom izjavom kopirao radikalne islamiste, koji pred kamerama od američkih novinara traže odricanje Obame prije skidanja glave. Svojom surovošću i besčutnošću Pernar je uništio sav pošteni rad svojih aktivista, a sebe označio kao novog hrvatskog talibana, koji bira ljude prema političkom mišljenju da bi ih branio u slobodnoj organizaciji građana. Zamislite što bi tek hadezeovcima radio da dođe na vlast. I ovako ih je označio kao Hitler Židove, manje vrijednima. Još bi to i bilo podnošnjivo, kada bi i druge gledao kao lopove u vlasti. Čine se da ipak nije tako. Lopovi iz SDP-e su samo lopovi, ali oni iz HDZ-e su članovi zločinačke organizacije.

PROMAŠENI ANGAŽMANI

Nekadašnju članicu HNS-a Darinku Prežec Ivan Pernar i ekipa su branili iako je Darinka Prežec osuđena  30. ožujka 2005. i Općinski  sud iz Zagreba donosi pravomoćnu sudsku presudu broj Posl. br. LXXIX P-3900/04 u kojem nalaže da je tužena Darinka Prežec dužna isplatiti tužitelju Štrku iznos od 406.314,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno zakonu.  Prežec do danas ovaj iznos svojem štićeniku nije isplatila. U međuvremenu je i kazneno gonjena, te je pred Općinskim sudom u Selskoj pravomoćno osuđena zbog k.d. prijevare.  Rješenjem Centra za socijalnu skrb, Klasa; UP/I-552-02/03-01/186 od 29.9.2003. godine  Darinki Prežec je  odobreno, kao skrbnici Ivana Štrka, njenog štićenika, prodati nekretninu koja se nalazi u Dugavama, inače njegova obiteljska kuća, i to za cijenu od 53.700,00 eura (cijena iz ugovora).  Istim rješenjem pozvana je da skrbniku Ivanu Štrku njegov novac položi na štedni račun kako bi skrbnik mogao raspolagati novcem uz odobrenje Centra za socijalnu skrb.  Rješenje je izdano na zahtjev Darinke Prežec koja je navela da bi sredstva dobivena kupoprodajom predmetne nekretnine uložila u uređenje kuće i okućnice štićenika. Međutim, sredstva iz prodaje kuće nisu predana skrbniku. Pitanje svakog normalnog je logično, po čemu je dotična mogla to sve činiti i “zaslužiti” zaštitu Živoga zida, a članica HDZ-e nije mogla dobiti zaštitu, kao i obitelj Zlopaša, samo zbog članstava u HDZ-u. Prežecka se nije morala zaklinjati pred kamerama da se odriče svoga kriminala.

I sada dolazimo do predzadnjeg predmeta obrane Živog zida. Slučaj iz zadarske okolice. Sv. Filip i Jakov je gledao cirkus oko zabarakadiranja članova Živog zida, koji su branili kuću Dubravke Jasike, koja je pobjegla za vrijeme Domovinskog rata u Banja Luku, a njen muž Milenko Jasika (Pajo) 03. 06. 1950. Breza, općina Bjelovar Sv. Filip-Jakov br. 186 – 01. 06. 1992. – 04. mj. 1994. god Banja Luka (Republika BiH), gradsko naselje Budžak 1 ,osuđen je na 10 godina zatvora zbog protjerivanja Hrvata u Domovinskom ratu. Objavu o njegovom zločinu je objavio i Veritas Save Štrbca, ali po Pernaru Jasika se ne mora ispričati Hrvatima za progon od strane bivšeg muža. Razlog, jer nije članica HDZ-a. I tu nije kraj  manipulacija sa tom prevarantskom obitelji Jasika. Dubravka Jasika nije znala kako izbaciti iz kuće prognanike u Sv. Filipu i Jakovu, koji su smješteni u kuća ratnog zločinca, odnosno njenu, u sv. Filipu i Jakovu, u vrijeme terorističkog djelovanja njenog muža po Hrvatskoj, te je na prevaru  prepisala kuću boksaču i poznatom silovatelju Marinu Kneževiću. Razlog jasan, da taj boksač istjera izbjeglice iz kuće zastrašivanjem, a opet iz razloga što je njeno prezime osramoćeno u Domovinskom ratu . Zamislite medijski pritisak tada, da je sama pokušala izbaciti prognanike iz kuće ratnog zločinca. Prevara do prevare i na kraju je Knežević zeznuo ženu ratnog zločinca i uzeo pola kuće sebi. I takve Živi zid brani, bez da se moraju ičega odreći u ime svojih zločina.

Dubravka Jasika se vratila u Hrvatsku bez 13 godišnjeg djeteta iz Banja Luke, zbog ubojstva tog nesretnog djeteta , ne iz velike ljubavi prema ovoj zemlji. Što misli o Hrvatskoj rekla je za vrijeme Domovinskog rata, ona i njen tadašnji muž, sa kojim više ne živi, ali nosi njegovo prezime. I angažman Živog zida se pokazao potpuni promašaj u ovom slučaju. barem za svakoga normalnoga. Dubravka Jasika kako bi došla do polovine kuće koju na prevaru prepisuje na Kneževića, koji ima zadatak izbaciti izbjeglice iz njene kuće,  čak se učlanila i u SDP. Znači preko veza i poznanstava je htjela malo zaobići zakon i partijskom linijom zadržati kuću. Nije uspjela, jer je  i za vladajući SDP-u bila prevrući krumpir. Svima je bilo jasno da ne može izbaciti prognanike iz stana putem svog imena i prezimena, pa se poslužila fiktivnom prodajom kako bi u svome naumu uspjela.

 Kada bi sve oko nje bilo čisto, Knežević joj sigurno ne bi treba. Zato čudi nebulozna priča Živog zida o klasičnoj deložaciji. Sigurno ovo nije primjer iz udžbenika o djelovanju Živog zida. Sramotno je koga je sve do sada Živi zid branio ili nije branio I tako je okaljao poštene aktiviste u svojim redovima.

izvor; tjedno.hr

ŽIVI ZID; Druga strana odgođene deložacije Gordane Vojković

pravo biti u stanu.

Ispod videa  objavljenog na Youtube, koji je snimio Živi zid, u kojem je Gordana Vojković obrazlagala svoja stajališta  o njenom “pravu” na stan iz kojeg je trebala biti deložirana, pismo je objavila i obitelj Vlahović koja moli da im se vrati stan te tvrde da Vojković nema pravo biti u tom stanu. Pismo je objavio i index.hr.

Prenosimo njihovo pismo:

“Ovo Živi zid ne dopušta da se objavi na njihovom FB-u. Molim vas pomoć! Javno pitajte Živi zid zašto cenzurira, zašto manipulira informacijama i dopušta jednoj strani u privatnom sporu iznošenje laži bez ikakvih dokaza?

Tko je Gordana Vojković?  Gordana Vojković je osoba koja zadnjih 40 godina živi u Splitu, gdje ima obitelj. Gordana Vojković sa suprugom 1993. godine, po povlaštenim uvjetima, za 10% tržišne vrijednosti, otkupljuje stan od 80 m2 u centru Splita. Stan prepisuje na odrasle kćeri koje i dalje žive u Splitu. Sada želi i stan u Zagrebu za 10 % cijene. Privatni stan na koji nema nikakva prava. Postala je tajnik i članica predsjedništva Saveza udruga stanara Hrvatske iako nema niti je imala stanarsko pravo.

Da joj je otac napisao u oporuci da joj ostavlja neboder na Trgu bi li se i tamo uselila?

U okupiranom stanu je unatoč zabrani pravnih vlasnika, obitelji Vlahović, stavila nove prozore, protuprovalna vrata u vrijednosti više desetaka tisuća kuna i sl.

Tvrdi da je oporučno od oca, koji nije bio vlasnik, već zaštićeni stanar, naslijedila predmetni stan u Zagrebu. Sve sudske istance su potvrdile da G. Vojković nema nikakve pravne osnove za takve tvrdnje, da je protupravno zaposjela privatni stan, te pravomoćnom presudom naredila da iz istog iseli. Da joj je otac napisao u oporuci da Gordani ostavlja neboder na Trgu ili Eiffelov toranj, bi li se i u njih uselila i tražila Vašu zaštitu?

Protiv koga se bore aktivisti udruge Živi zid?

Nakon višegodišnje pravne bitke obitelj Vlahović, četveročlana obitelj koja živi u vlažnom podrumskom stanu veselila se odlasku u stan za koji je sud pravomoćnom presudom potvrdio da pripada obitelji Vlahović.

Roditelji dvoje djece, desetogodišnjeg autističnog dječaka koji ima težak oblik autizma i ne može komunicirati s okolinom te je stopostotni invalid i dvanaestogodišnjaka koji je zbog očajnih uvjeta stanovanja prebolio tri upale pluća u zadnje dvije godine, nadali su se da je njihovoj dugogodišnjoj agoniji došao kraj i da će pravomoćna odluka suda biti provedena. Ali bili su u krivu.

Molimo pomozite nam!

Dana 02.07.2014. stan koji je protivno zakonu i dopuštenju vlasnika okupirala Gordana Vojković, zauzimaju aktivisti udruge „ Živi zid“. Na sve molbe i traženja očajnog oca bolesnog djeteta da dopuste sudskom službeniku ulazak u kuću i pristup stanu na drugoj etaži koji prema pravomoćnoj presudi pripada obitelji Vlahović aktivisti iz „ Živog zida“ se oglušuju vičući prazne parole poput „ Dole vlada“ i sl.

Nakon borbi protiv banaka, Živi zid okreće se protiv privatnih vlasnika.

Sprječavaju funkcioniranje pravne države koja stan koji je izgradio pradjed autističnog dječaka pokušava vratiti oštećenoj obitelji koja živi u preuređenim šupama sa bolesnom djecom. Molimo ljude iz živog zida, ako imaju imalo srca, neka ako već ne žele pomoći ne uništavaju živote nas i puno važnije naše djece.

Obitelj Vlahović”

UDBA NA DJELU; Višemjesečno virtualno zlostavljanje i medijsko podmetanje

UDBA NA DJELU: Tko stoji iza organiziranog, višemjesečnog zlostavljanja Nade Landeka, tajnice HAZUD-a i predsjednice Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa i zašto?

ZAŠTO MUP I DORH NISU PUNE DVIJE GODINE  ODRADILI SVOJ POSAO I  SUKLADNO ZAKONU ZAŠTITILI ŽIVOT I RAD NADE LANDEKA? Postoje li u Hrvatskoj građani drugog reda s jedne strane i privilegirane osobe sumnjivih aktivnosti s druge strane?

  

Jučerašnji prljavi napad Ivana Šalaja izjavama klevetničkog, uvredljivog i sramotnog sadržaja,  kojim podmetanjima je pokušao diskreditirati rad i ime Nade Landeka, predstavnice Udruge Veronika Vere – za zaštitu žrtava pravosuđa i tajnice HAZUD-a u Hrvatskoj, a koji je putem portala Večernji list postao   dostupan široj javnosti, autor novinar Zvonimir Markač iz Koprivnice, samo je „šlag na torti“ kojim je „začinjeno“  višemjesečno podmetanje, napadi na rad pa i na život, čast i ugled, i na obitelj (privatni život)  Nade Landeka.

Landeka je već mjesecima progonjena i zlostavljana putem interneta,  virtualno, putem facebook profila Branimira Petranovića Make/Žakline Bujdić – vlasnika tvrtke za posredovanje kreditima i osiguranja Makafinanz Ag, Švicarska, Schafhausen,  Mirjane Babić (Djordjić), Damira Ajdukovića – Tinkija (Tinki dalmatinski galeb) i drugih osoba okupljenih kao grupa, i  u zločinačkoj facebook grupi UDRUGA – ŽRTVE NADE LANDEKA,  putem elektronske pošte info@makafinanz.ch,  te  raznih internet portala na kojima su objavljivane neistine, uz povremeno uključivanje i drugih lažnih ili pravih – Landeki nepoznatih osoba na facebooku koji imaju zadatak dijeliti uvrede, dezinformacije i laži putem mailova i facebook inboxa .

Kaznena prijava protiv počinjenja ovih kaznenih djela predana je MUP-u i DORH-u dana  18.06.2013., 13.08.2013.g.,  15.10.2013., MUP-u i DORH-u, u prosincu 2013 godine, te nadopuna  u veljači 2014 godine,  ožujku,  te posljednji puta 09.08.2014. godine, 14.08.2014. u nekoliko navrata sve do jučer.   Zbog ovog rijetko viđenog višegodišnjeg zlostavljanja grupe nad pojedincom – Nadom Landeka i njenim suradnicima od jučer su svoju podršku dale i najpoznatije hrvatske i međunarodne Udruge za zaštitu ljudskih prava. 

Darinka Prežec i Mirsad Micko Grcić    Članak iz Narodnog lista o prijevarama s kreditima

Kako je o ovom zlostavljanju već pisano više puta, naročito nakon prošlogodišnje  objave sramotnog videa sa identičnim sadržajem i identičnom osobom u glavnom liku Ivana Šalaja, snimljenog  u realizaciji Udruge Živi zid i njihovog aktiviste Danijela Padovića, samo ćemo načiniti poveznicu na događaje, i ljude koji u tim napadima sudjeluju.

NADA LANDEKA – DEMANTI TEKSTOVA OBJAVLJENIH NA RADIO LIBERUMU – POTPISNIK TEKSTOVA IVA ANZULOVIĆhttp://trosjed.net.hr/ekipa/veronika_vere/blog/

Zanimljivo je da se u internetski teror i ovo dugotrajno zlostavljanje uključene  osobe bez kriterija, osobe dvostrukih mjerila,  koje uopće ne žele komunicirati nakon što odrade zadatak za koji su naručeni, vjerovatno i plaćeni,  i ono što je suprotno svim pravilima i zakonima – ne zanima ih priča ili dokazi druge strane niti drugoj strani daju priliku nešto za reći u svoju obranu. Da je to istina, dokazuje  prepiska sa Živim zidom – koji je višekratno  na uvid dobio svu pravomoćnu  dokumentaciju kojom se dokazuje o kriminalnim radnjama Darinke Prežec, Ivana Šalaja i Jasne Marić, te dokazi da je osoba koju svojim aktivnostima  podržavaju zapravo osoba koja se u javnosti predstavlja kao bankar.

Članak o bankarskim prijevarama             Branimir Petranović Maka

Koliko ima istine u vijesti o tome kako je Tino Ropar, jedan od osnivača Živog zida, ucjenjivao svoju bivšu djevojku tražeći od nje razne uslugehttp://www.vecernji.hr/zg-vijesti/osnivac-zivog-zida-uhicen-zbog-podvodjenja-i-prijetnji-bivsoj-curi-596345 , ne znamo, ali ono što sa sigurnošću znamo da je Nada Landeka upravo preko aktivista Živog zida  – Danijela Padovića,  Mirjane Babić (Djordjić), Ive Anzulović, Mirsada Micka Grcića, Damira Ajdukovića – višemjesečno  izložena uhođenju, mobingu,  javnom linču, reketu, ozbiljnim prijetnjama, širenju laži i neistina,   pa i ucjeni za što je predana kaznena prijava DORH-u još 2013 godine.

                                                                                         Aktivisti Živog zida sa Darinkom Prežec

Vrhunac njihovih „aktivnosti“ je bio upad upravo ove ekipe u poslovni prostor – koji je u posjedu Nade Landeka, gdje su od vlasnika poduzeća koji tamo posluje, tražili da se novac koji duguje trgovačkom društvu – vlasništvo Nade Landeka isplaćuje drugim osobama – u ovom slučaju na račun Ivana Šalaja????  Što je to, ako nije reket? Osim upada u poslovni prostor, reket i mobing vrši se preko facebook profila Mirjane Babić – koja do jučer na svojem faceook profilu imala objavljenu  hakiranu dokumentaciju koja pripada Nadi Landeka i drugim osobama a cirkulirala je isključivo Landekinim mailom i nije javno dostupna dokumentacije, te Mirjana Babić  (Djordjic) nije imala ničije dopuštenje za objavu iste. Kako je Mirjana Babić mogla doći do dokumentacije i službenih mailova  osim krađom, objasniti će djelatnicima MUP-a koji su Landeku uvjerili da će oni to  otkriti i sankcionirati! 

  

Dio hakirane dokumentacije i elektronske pošte  objavljene na facebook profilu Mirjana Babić

Niti jedna od udruga koja djeluje na aktivističkoj sceni, ni njihovi aktivisti,  nisu  ovlašteni nikom suditi, niti javnim linčom donositi svoje osobne presude.  Javni linč, ma o kome se radi je protuustavan, ali kad se radi o istovremeno svjesnoj zaštiti pravomoćno osuđenih osoba i deklariranih  kriminalaca a  na štetu boraca za pravdu i protiv korupcije, onda se nameću brojna pitanja i zaključci.

Osim toga, krajnje je smiješno da Udruga ili Građanska akcija koja istovremeno štiti građane od bankara i bankarskog nasilja na svojem facebook profilu veliča švicarskog bankara štiteći ga, dok on  preko njihovih članova napada osobe protiv kojih nešto isključivo osobno  ima, u ovom slučaju napad je bio usmjeren na predsjednicu Udruge koja je razotkrila rad kreditnih ureda u Hrvatskoj i neviđenju pljačku Hrvata.

Još je zanimljivije, da ako se već donose  osobni sudovi, koji sukladno Europskoj konvenciji, Deklaraciji o pravima čovjeka i Ustavu RH nikako ne bi smjele biti uvrede  i osobne kvalifikacije utemeljene na vrijeđanju i osobnom životu pojedinaca,  da su ti sudovi drastično različiti u odnosu na njihove aktiviste i one druge – koji im nisu dragi i ne pripadaju NJIMA. Pa tako  ONI  mogu oko sebe okupljati bivše zatvorenike kao članstvo ili suradnike, ili njihovi aktivisti smiju biti u vezi sa zatvorenicima, dok druge osobe linčuju i prije donošenja pravomoćnih presuda ili zbog njihovog angažmana oko zaštite nevino optuženih!

Kako linčuju – može se vidjeti na facebook profilu Mirjane Babić (Djordjic) u čijoj arhivi Fotografija je pune dvije godine bilo pospremljeno preko 30 dokumenata prikupljenih hakiranjem privatne i službene elektronske pošte Nade Landeka.  Nakon prijave MUP-u o hakiranju elektronske pošte Mirjana Babić (Djordjić)  je iste maknula, očigledno jako dobro upućena u sve poduzete radnje i činjenicu da se radi o krađi (hakiranju) i kaznenom djelu.    Landekina  elektronska pošta puna je dokumenata što osobnih, što poslovnih, a što tuđih, jer kao predsjednica Udruge Veronika Vere – za zaštitu žrtava pravosuđa  dobivala je veliki broj dokumentacije radi pomoći ljudima. Na žalost, zbog neprekidnog mobinga nad  Nadom Landeka, hakiranja pošte, te uznemiravanja onih  ljudi koji su se obratili za pomoć radi zaštite u ovršnom postupku  ili nekom drugom sudskom postupku od osoba navedenih u ovom tekstu -  Izvršni odbor Udruga Veronika Vere bio je prisiljen zatražiti gašenje Udruge, o čemu je dobio službeno rješenje prije nekoliko dana.  Humanitarni i aktivistički rad članova Udruge Veronika Vere i dojučerašnje predsjednice nastaviti će se kroz HAZUD koji po Statutu ima također uvrštenu zaštitu žrtava pravosuđa i borbu protiv kriminala i korupcije.

I ovaj postupak kojim je Izvršni odbor Udruge zaštitio svoje članove i sve obespravljene koji su tražili pomoć, zlorabljen je na facebook profilu Mirjane Babić koja prenosi lažne i neistinite informacije navodeći „da je u Udrugu upao USKOK i KRIM policija te da je Udruga zbog toga u likvidaciji“.  Bez komentara.

Zašto toliko dugo traje ovo zlostavljanje i zašto MUP i DORH nakon višekratnih kaznenih prijava i obraćanja elektronskom poštom do sada nisu  poduzeli potrebne mjere za zaštitu Nade Landeka, i za sprječavanja nasilja, službeno ćemo upitati MUP, a redakcija ima dokaze da su o svemu obaviješteni, i da ono što vidi i prati „cijeli svijet“ moraju sigurno vidjeti i oni.

Jesu  li  svjesno i namjerno – djelatnici MUP-a i vlasti prepustili Nadu Landeka ciljanom i namjernom zlostavljanju teroru te prepustili ovim osobama da Landeku poput zvijeri rastrgaju upravo zbog njenog djelovanja za opće dobro i na razotkrivanju kriminala, i zbog njezine vlastite pravosudne bitke za zaštitu tvornice u Dugom Selu,  pokazati će vrijeme.

Jedno je sigurno, zlostavljanje koje traje već tri godine,  spalo je na niske grane -  atakirajući na  osobni ugled, nemoral, zadirući u privatne i obiteljske stvari  i javno napadajući obitelj i članove Landekine obitelji. 

Dokaz o zajedništvu i poveznici “bankara” i  ovih  “aktivista”  sa višektratno pravomoćno osuđivanim osobama pogledajte ovdje;

IVAN ŠALAJ – kojeg na svojem facebook profilu „u nebesa uzdiže“ aktivistica Mirjana Babić (Djordjić) koja istovremeno veliča i „bankara“ Branimira Petranovića Maku i koja je hakirala poštu – vlasništvo Nade Landeka i Udruge Veronika Vere;

http://www.hazud.hr/ivan-salaj-patoloski-lazljivac-omiljen-koprivnickim-sudovima/

O vlasniku  kreditnog ureda i kreditnom  posredniku  – Branimiru Petranoviću  Maki  i njegovovim aktivnostima  u Hrvatskoj i Švicarskoj pogledajte ovdje:

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

kao i o razlozima njegovih napada na Nadu Landeka, javno na njegovom facebook profilu u periodu od 2011 do 2013 godine, te skriveno slanjem nedoličnih i nemoralnih poruka u inboxe facebook profila brojnih ljudi tijekom 2014 godine.

http://www.hazud.hr/branimir-petranovic-maka-koljem-za-svoje-novce/

o “poslovnim uspjesima” Branimira Petranovića Make:

http://www.hazud.hr/branimir-petranovic-crna-ovca-iz-iseljenistva-tragom-kreditnih-varalica/

Sam Branimir Petranović Maka  aktivno se uključio u medijsku i internetsku hajku nad Nadom Landeka braneći prijateljicu Darinku Prežec - http://www.hazud.hr/darinka-prezec-tko-je-zena-koja-posljednjih-dana-budi-empatiju-u-srcima-osiromasenih-hrvata/ a pohvalio se i zajedničkom fotografijom Darinke Prežec, Cvijete Kapetanić i Svetlane Šalaj – tadašnje  supruge Ivana Šalaja, a koja sada preudana  živi također u Švicarskoj pod drugim imenom i prezimenom –  Svjetlana Čolić.

 

Poznanstvo sa Darinkom Prežec i Svetlanom Šalaj, suprugom Ivana Šalaja, te poziv njih oboje u Švicarsku sa Petranovićevog fb profila

Da se svi oni poznaju i prije 2010 godine dokazuje i prepiska između Darinke Prežec i Branimira Petranovića Make koja je slana faxom iz Cugovca – o čemu također postoje dokazi, a da je Branimir Petranović Maka glavni organizator svih napada dokazuju mailovi poslani sa njegove službene adreseinfo@makafinanz.ch na adrese brojnih suradnika Nade Landeka –  i njegove poruke brojnim ljudima u inboxe  na facebooku, zadnji puta ove godine neposredno iza Velike Gospe.

Napad je svaki puta žešći i jači što je bliži datum suđenja između Branimira Petranovića Make i Nade Landeka za kazneno djelo klevete,  pred Općinskim sudom u Selskoj, pa tako i ovaj puta – jer je sudska rasprava, 15 po redu,  zakazana za slijedeći tjedan. Osim napada na Nadu Landeka, napadaju se i svjedoci u postupku, te su i oni izloženi javnom linču i mobingu.

Slijedeća suradnica i prijateljica kojoj su „aktivistica i borac za pravdu“ Mirjana Babić  (Djordjic) i Branimir Petranović Maka – „bankar“ „obećali vjernost“ dok je na odsluženju zatvorske kazne je Jasna Marić koja je nakon uhićenja promijenila identitet u Jasna Kasun – šireći priču kako je ona jadna žrtva. O aktivnostima Jasne Marić/Jasne Kasun – pročitajte ovdje;

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-predsjednica-sindikata-pravosuda-uprave-i-lokalne-samouprave-jasna-maric-jasna-kasun-najveca-organizatorica-kreditnih-prijevara-iz-zatvora-povlaci-konce-svojih-marioneta/

a poveznicu između “bankara”, “aktvistice Mirjane Babić”  i Jasne Marić/Jasne Kasun   imate u statusu objavljenom na facebook profilu Mirjane Babić od prije nekoliko dana.

 

Na svojem facebook profilu i u grupama koje su osnovali s namjerom širenja mržnje Mirjana Babić (Djordjić) potiče na mržnju, na nasilje,  navodeći ljude da šire mržnju prema Nadi Landeka i da je javno i medijski linčuju, te su se  tako,  na njen  facebook status u kojem je objavljivala zemljišno knjižne podatke i druge osobne podatke  koji se tiču Nade Landeka, a koji dokazuju da Mirjana Babić (Djordjić) u nečije ime neprekidno  uhodi, prati a potom i objavljuje iskrivljene dokaze, Boris Šestan i Damir Ajduković prijetili se ubojstvom zbog čega je protiv Damira Ajdukovića podignuta optužnica u ožujku 2014 godine, a Boris Šestan je prijavljen zbog ozbiljne prijetnje ubojstvom MUP-u u kolovozu ove godine, zajedno sa Mirjanom Babić (Djordjic). Valja napomenuti, da i u slučaju “blažeg postupanja” djelatnika MUP-a prema ovim javnim zlostavljačima, oštećena Nada Landeka i druge organizacije koje predstavlja imaju pravo nastavka kaznenog progona kao privatni tužitelji, i, što će sigurno i učiniti ukoliko se ne podigne optužnica po službenoj dužnosti.

Svu nastalu štetu koju su učinili  ovi počinitelji svojim nezakonitim i protupravnim ponašanjem, kako poslovnu zbog prisilnog gašenja tvrtki, tako i štetu nastalu zbog prisilnog gašenja Udruge Veronika Vere,   štetu uzrokovanu ugledu i osobnom životu Nade Landeka i njenih suradnika, legalnih predstavnika legalnih organizacija, te štetu uzrokovanu članovima njene obitelji širenjem neistinih informacija i nezakonitim atakama   – snositi će sukladno Zakonu RH i Ustavu – oni koji su štetu i izazvali po okončanju građanskih parnica.

autor; F.S.

ŽIVI ZID: Zbog žene koja je svojem gluhonijemom štićeniku oduzela svu imovinu Živi zid izbacio na ulicu hrvatskog branitelja

ŽIVI ZID: Zbog žene koja je svojem gluhonijemom štićeniku oduzela svu imovinu Živi zid izbacio hrvatskog branitelja

Zbog  žene koja je svojem štićeniku oduzela  svu imovinu, Živi zid  deložirao iz svojih  prostorija hrvatskog branitelja, a zaradio je i optužnicu

U Hrvatskoj gotovo da nema Hrvata koji nije čuo za organizaciju Živi zid, i srodnu im Udrugu  Stop deložacijama. Malo manje je poznato da  iza jedne i druge udruge stoji politička stranka Savez za promjene.  Mnogi su u početku njihovog djelovanja gledali okupljanje tih mladih ljudi s poštovanjem, cijeneći njihov trud za obranu deložiranih.

 „Mi se borimo protiv banaka“, tvrdio je Ivan Pernar, „krediti su neotplativi, dug je neotplativ, zato stajemo na stranu deložiranih, i suprotstavljamo se deložacijama!“

Njihov predsjednički kandidat i podpredsjednik Udruge Stop deložacijama –  Ivan Vilibor Sinčić, nedozreli mladac, zabrijao je sebi novu viziju života u Hrvatskoj. U svojem  programu za predsjedničku kampanju  – sudeći po njegovim  statusima na facebooku, vjerovatno će predložiti legalizaciju konoplje, legalizaciju lakih droga,  nevraćanje kredita i dugova, diskriminaciju pripadnika drugih političkih stranaka i neistomišljenika,  zabranu deložacija, i amnestiju kriminalaca.

Čelni čovjek “Živog zida” – Damir Trnačić (slika sa facebooka)

Za potrebe zbrinjavanja deložiranih i socijalno ugroženih građana Grad Zagreb je  dana 20.03.2013. godine odlukom gradonačelnika Milana  Bandića  Udruzi Stop deložacijama dodijelio dva gradska stana;  i to:  dio prostora na II katu desno ulične zgrade na adresi Preradovićeva 44, u naravi tri prostorije (označene brojem 4, 5 i 6) površine 43,22 m2 i pripadajući dio zajedničkih prostorija (hodnici i wc) površine 15,18 m2, ukupne površine 58,40 m2, uz mjesečni iznos naknade od 292,00 kn, te prostor u dvorišnoj zgradi na adresi Bolnička cesti 3-a, površine 108,00 m2, uz mjesečni iznos naknade od 324,00 kn. Uz stambeni prostor Udruga dobila je od Grada Zagreba i 50.000,00 kn za troškove svojeg rada.

Nisu svi iste sreće

Izjavu kako se bori protiv banaka, te kako je bankarski sustav nepravedan Ivan Pernar brzo je zaboravio. Uskoro se Živi zid počeo ponašati kao arbitar u međuljudskim i sudskim  sporovima, sam procjenjujući tko ima a tko nema pravo. Ni pravomoćne presude tu nisu pomogle, Živi zid neumoljivo je branio one za koje je procijenio da ih treba braniti. Na listi nepoželjnih našla se  i članica HDZ-a.

“Ja dužan braniti HDZ-ovce od deložacije? A HDZ koji ima 60 saborskih mandata ne miče prstom da im pomogne? Ja sam nemoralan, a oni su moralni? Zato ste na izborima glasali za HDZ, a ne za mene? Dobro. Onda ću promijeniti taktiku i prema HDZ-ovcima ću se ponašati kao i njihova vlastita stranka, možda onda shvate za koga treba glasati”, napisao je Pernar.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/pernar-i-zivi-zid-odbili-pomoci-obitelji-jer-se-ne-zele-odreci-hdza/750114.aspx

Potpuno suprotno svojoj izjavi  Živi zid branio je dom Dubravke Jasike, ženi  koja je po povratku iz Banja Luke u svojem domu  u Filip Jakovu zatekla izbjeglice koje su u vihoru rata ostali bez svojeg doma. Bez milosti ih je, prema svojoj vlastitoj izjavi, čak pet puta deložirala, bezuspješno, a onda je pribjegla primjerenijoj metodi. Sklopila je fiktivni ugovor o kupoprodaji kuće kako bi „novi vlasnik“ kuću ispraznio. U međuvremenu je rat završio pa su izbjeglice otišle same, Jasika se uselila u sad već „svoju bivšu kuću“ koju je u međuvremenu prodala, i na koncu doživjela sudbinu onih koje je i sama godinama progonila. Deložirana je. Živom zidu nije zasmetalo što je Jasika članica SDP-a, čak i osnivačica, što je ona sama višestruko deložirala izbjeglice iz svojeg doma, kao niti što su članovi njezine obitelji na listi ratnih zločinaca.

Moral sa deložacijom – nema veze. Živi zid bori se protiv nepravednog sistema koji ljudima oduzima dom, tvrde aktivisti Živog zida, no koliko je moralna bila Jasika kada je nastojala oduzeti dom izbjeglicama, nitko od članova Živog zida  ne sudi, niti ne osuđuje.

Prije dva dana, u jednom danu su zakazane čak  dvije deložacije.  Deložirati su htjeli Gordanu Vojković iz Zagreba, te obitelj Turčić iz Zirnskog Topoovca. Gordana Vojković oduzela je dom obitelji sa autističnim djetetom, koji su vlasnici stana, uz sve pravomoćne presude. Gordana Vojković tvrdi da joj je oduzeto pravo na stan stečeno stanarskim pravom, iako je nositeljica stanarskog prava stana u Splitu. Živi zid bez razmišljanja je odlučio obraniti dom ove žene, ne suosjećajući pri tom s obitelji Vlahović, koji su, čekajući da uđu u posjed svojeg vlasništva, na što su  čekali godinama,  smješteni u djelomice preuređenim garažama, zajedno sa svojom bolesnom djecom.  Na facebook profilu Gordane Vojković  stoji da je zaposlena u Hrvatskom Saboru, pa autor ovog teksta pretpostavlja da je Gordana Vojković bila dovoljno stručna a i moćna da svoje pravo, ukoliko ga ima, zaštiti sama. No, što je s pravom vlasnika, obitelji Vlahović koji dugi niz godina čekaju da konačno usele u svoj dom, zajedno sa svojom nejačadi?

http://www.index.hr/vijesti/clanak/druga-strana-delozacije-s-bolesnom-djecom-zivimo-u-supi-ako-imate-imalo-srca-vratite-nam-nas-stan/774685.aspx

Obitelj Turčić iz Zrinskog Topolovca nije bila te sreće. Iako dužna svega tridesetak tisuća kuna, kuća im je na bubnju jer je ovrhu na kući zatražio njihov  jamac.  Kamata je kroz godine parničenja dosegla visok iznos pa se sa trideset tisuća popelo na stotine tisuća.  Ovu nepravdu, Živi zid nije htio braniti – jer je Turčić član SDP-a. 

http://zivi-zid.org/zbog-lojalnosti-sdp-u-zivi-zid-nece-braniti-obitelj-turcic-iz-zrinskog-topolovca-video/

Tvrdili su da su SDP-ovci  donijeli takve zakone kojima se nemilosrdno iseljavaju ovršenici, te da stoga neće braniti člana SDP-a koji je za takav zakon digao ruku. A što bi siroti Turčić mogao odlučiti, kada sa svojom obitelji jedva preživljava nemajući nikakva utjecaja na saborske zastupnike. Gordana Vojković, koja je navela da radi u Hrvatskom Saboru – možda ima, možda je takav utjecaj imala i osnivačica ogranka SDP-a u Filip Jakovu – Dubravka Jasika, no Živi zid je donio dijametralno suprotne odluke od stavova koje propagira te njih obje štitio.  Turčići na sreću  ipak nisu iseljeni jer su postigli dogovor sa ovrhovoditeljem. 

Živi zid branio je i obitelj Mišković u Kninu, u ovršnom postupku u kojem je Žaklina Lovrenović ovrhu provodila nad imovinom vlastitog oca koji ju je cijeli život nijekao. Možemo zamisliti osjećaj ovrhovoditeljice kada je došla u priliku da nesavjesnom ocu pokaže, da je zakon ipak jači, i da bar jednom u životu treba osjetiti odgovornost za svoje postupke. Naravno da je nemoralno što Država nije osigurala prostor za djecu koja su tom prilikom iseljena, ili ih je bar Živi zid mogao smjestiti u jedan od dva stana koji im je Bandić dodijelio upravo za takve svrhe, no nije. Djeca su iseljena, a Žaklina Lovrenović, nepriznata kćer koju je otac cijeli život nijekao, ipak je nakon godina čekanja doživjela satisfakciju provedenom  deložacijom.

Umiješali su se i u pravni odnos između dva brata koji su se sporili oko kuće koju je drugi brat prepisao na sebe temeljem darovnog ugovora i ugovora o uzdržavanju, te je branio brata koji je trebao biti deložiran.

Živi zid i Stop deložacijama organizacije su sa jednim upravljačkim tijelom. Iza njih stoje Ivan Pernar i Damir Trnačić,  dok su neposredno uz njih  Vladimira Palfi i Ivan Vilibor Sinčić. 

Damir Trnačić mjesecima je tražio medijsku zaštitu za Darinku Prežec, osobu koja bi prema izjavama iz Živog zida trebala biti deložirana 07.10.2014. godine.

 

  Darinka Prežec                           Vesna Pusić  i Franjo Prežec

Članica HNS-a, osoba koja je do sada već  nekoliko ljudi ostavila bez njihovih domova. Žena čija su braća na listi ratnih zločinaca Bosanske Posavine, Gavrići iz Banja Luke i zbog koje su stradala čak dva branitelja. No to Darinki Prežec ne smeta puno. Ona je oskrvnila braniteljsku odoru oblačeći ju, zajedno sa pomoćnikom I.M. te predstavljajući se kao pripadnik hrvatske vojske provaljivala u gradske stanove koje su prodavali u pola cijene uz krivotvorenu dokumentaciju.  Zbog takvih radnji svojevremeno je bila smijenjena iz Nadzornog odbora dječjeg vrtića Medo Brundo, i uvjetno osuđena,  a onda ju je HNS opet privio na srce.

Prema izjavama upućenih i oštećenih ljudi, kod Darinke Prežec je kao u dobrom kiosku, s njom možete sve trgovati. Školske diplome – 2.000 eur-a, mirovine 5.000,00 eur-a, putovnice 10.000 eur-a, domovnice 25.000 eur-a, a male uslugice su između 200 i 1000 eur-a. Zbog tih njenih malverzacija  velik broj ljudi je  završio u pritvoru ili zatvoru nakon što je otkriveno da je sve što je „sređivala“  i prodala im,  nezakonito odnosno krivotvoreno. Jedan od njenih partnera bio  je i dr. Rubala. Nastradali su i njeni jamci, njih desetak , koji su godinama otplaćivali njezine kredite, a nije poštedjela niti vlastitog supruga i sestru koji su oboje,  uz pomoć Centra za socijalnu skrb – proglašeni  nesposobnim za život te je Prežec godinama upravljala njihovom imovinom.  Prežec je žena koja zahvaljujući umreženosti  pojedinih djelatnika iz javnih struktura u njezin kriminal,   u svim institucijama ima otvorena vrata, naročito u MUP Petrinjska, u Zavodu za mirovinsko osiguranje, u MUP Henizelova, a i u Živom zidu koji je – njoj za volju postignuo dogovor i suradnju čak  i sa bankarom B.P.  iz Švicarske te već više od godinu dana surađuju, a predstavnici Živog zida su ga aktivno zagovarali  i preporučivali na svojim strancima??  I  u njegov pravni slučaj (spor)  umiješali su se kao arbitri tumačeći pravo pravdu na svoj način doslovno  vršeći reket i  javno  linčujući drugu stranu iz spora, iako spor uopće nije okončan, a linčovana  strana nad kojom su mjesecima  aktivisti Živog zida vršili reket je u postupku tužitelj a ne tuženi.

Kuću iz koje ovih dana Zagrebačka banka želi iseliti Darinku Prežec, ista je založila 2001 godine  pričom  da nije kreditno sposobna i da treba novac za gluhonijemu djevojčicu L.S. unuku gluhomijemog Ivana Štrka čiju je imovinu rasprodala a novac zadržala za sebe.  Novac iz kredita Prežecki je isplaćen, 50.000,00 DEM na njezin  račun, a ostatak u  građevinskom materijalu i u gotovini.  Ona to nikad nije sporila, a prije deset godina,  odgovornim je u medijima prozvala tadašnje direktore i vlasnike  tvrtke koja je za nju podigla kredit.  Stečajem koji je  uzrokovan  upravo kreditom Zagrebačke banke, za koji su Prežeci dobili novac, ali nisu kredit vraćali, tvrtka nositelj kredita otišla je u propast i to za samo 50.000,00 eur-a potraživanja u odnosu na daleko veću imovinu, a čak 36 djelatnika je ostalo bez svojih radnih mjesta.

U javnosti, na RTL, i  sudjelovanjem u emisiji MREŽA TV, kod Ozane Bašić, Prežec je najprije izjavila da je oštećena za vrtoglavih 4.000.000,00 kn,da bi na kraju emisije rekla da je iznos iz kredita Zagrebačke banke oko 160.000,00 DEM. Također je izjavljivala da ona nikada nije dobila obavijest od Banke o dugovanju, te da nije znala da kredit nije vraćen jer je navodno pošta skrivena. Stoga smo od Općinskog suda u Zagrebu zatražili informaciju u ovom predmetu te dobili obavijest da su stranke u ovom ovršnom postupku Zagrebačka banka i Prežec Franjo i Darinka. Ovršnim zakonom propisano je da samo stranke mogu sudjelovati u ovršnom postupku, te NITKO drugi nije mogao dobiti obavijest o njihovom predmetu, pa niti o stanju duga – osim njih samih.

Ljudima oduzimala domove prijevarama

Darinka Prežec, rješenjem Centra za socijalnu skrb, Klasa; UP/I-532-02/01-01-212 od 24.12.2001. godine imenovana je za skrbnika Ivanu Štrku. Prethodni skrbinik Ivana Štrka, Damir Živković nije poduzeo ništa u pogledu brige za štićenika, o njegovom zdravlju niti imovini, čak nije niti preuzimao iznose pomoći od Centra, te štićenik tijekom 6 mjeseci nije imao nikakvih uvjeta za život.  Zato se Prežec „pobrinula za novac i za imovinu“. Rješenjem Centra, Ured Novi Zagreb, klasa; UP/I-552-02/03-01/186 od 29. rujna 2003. godine skrbnici Darinki Prežec dano je odobrenje da zaključi ugovor o prodaji nekretnina upisanih u z.k. ul. 166 k.o. Zaprudski otok, vlasništvo štićenika,  i to za 53.700,00 eur. Kako kažu  Štrkovi rođaci, cijena koju su joj isplatili  bila je  i veća, ali ovaj iznos prikazan je u ugovoru.  Nakon prodaje  Štrkove imovine (koji je bio muž njezine rođene sestre), Prežec je bila dužna položiti novac na knjižicu te istu dostaviti na uvid Centru, no ona to nije učinila već je novac zadržala za sebe, a Štrk je  nakon što je izbačen iz svojeg doma, smješten na teret države u starački dom.  Presudom broj I.XXIX P-3900/04 od 30. ožujka 2005 godine, Prežec je pozvana da vrati Ivanu Štrku iznos od 406.314,92 kn sa zateznom kamatom, no ona to nikad nije učinila.

Braniteljsku obitelj iz istočnog dijela Lijepe naše „zavila je u crno“ opljačkavši ih za cijelih 450.000,00 kn, koliko je priznala pred sudom o čemu je sastavljen i sudski zapisnik.  Istom prilikom, onako ležerno izjavila je, uz svu kaznenu i materijalnu odgovornost; „takvih kao što je I.A., ima još 5-6, kojima dugujem jednaki iznos“. Htjela sam dići kredit, kako bih vratila taj novac, međutim, oni koji su mi obećali kredit, prevarili su me….“  Da bi „popravila situaciju“ pripremila je nekoliko tisuća eur-a i naručila svoje vjerovnike da dođu po novac. Kada su htjeli uzeti bar taj maleni dio što im duguje, namjestila im je policiju i hrvatske branitelje koji su čitav rat proveli na prvoj liniji fronte kao časni branitelji naše Domovine  prijavila za iznudu, te su po njenoj prijavi završili u pritvoru.

 

No, tu nije kraj njenoj snalažljivosti!  Da bi „poravnala dugove“ prodala je kuću slijedećeg štićenika Stjepana M. iz Čučerja za 200.000,00 kn, temeljem punomoći koju joj je on dao kao skrbniku, a potom je prodala i  kuću Tihomira B. iz Osijeka, za 60.000,00 kn, također zahvaljujući punomoći „za sređivanje mirovine“  a potom mu je predložila da „proda bubreg kako bi preživio i platio struju i vodu koja mu je isključena. Dobronamjerno mu je ponudila – da će mu naći kupca za bubreg.

Prije dva dana, pred Općinskim kaznenim sudom u Selskoj održana rasprava po optužnici Općinskog državnog odvjetništva iz Zagreba kao tužitelja, protiv Damira Ajdukovića, člana Živog zida, hrvatskog branitelja.

Optužnica je dignuta po kaznenoj prijave podnesenoj po Nadi Landeka, predsjednici Udruge Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, koju Prežec mjesecima, uz sve silne laži optužuje da je krivac za njenu nesreću  i nad njom vrši reket, jer je u vrijeme kad je tvrtka Liston d.o.o. podigla za Prežec kredit u visini 529.000,00 kn Landeka bila jedan od direktora u tom poduzeću.  Ne samo da ju optužuje za predstojeću deložaciju, već prema izjavama prisutnih očevidaca, u Stožeru za obranu Darinke Prežec, u prostorijama Živog zida i Udruge Stop deložacijama u Preradovićevoj 44,    širi  neistinite priče o Landeki, prepričavajući upravo ono što ona već niz godina  sama  radi i čini, samo pri tom zamijenivši uloge.

Zahvaljujući takvoj  njenoj priči Prežec je godinama uspješno živjela zahvaljujući milosrđu osoba koje je izvarala, govoreći im, da je u iznimno teškoj situaciji zbog toga jer će ostati bez kuće, a svim prevarenima vratiti će dug, “kada naplati od Landeke”. Da bi osobama kojima duguje dokazala da  Landeka duguje  njoj podnijela je Sudu tužbu 2012 godine, i to  u visini od vrtoglavih 2.800.000,00 kn, koja pred sudom nije čak niti razmatrana, već je bez održavanja ročišta pravomoćno odbačena.  Pokazujući svim svojim vjerovnicima takvu tužbu, ali ne i presudu,  njima je to naizgled bio  dovoljno dobar razlog da pričekaju da im vrati novac, a mnogi su zakucali i na Landekina vrata pitajući „kad će biti isplata“ što je Landeka redovito prijavljivala policiji kao iznudu od 2003 godine do danas.  Da je dobila novac iz kredita u kojem je založila kuću, Prežec je ne samo izjavila u MUP-u na zapisnik dana 23.04.2004. godine, i to po Landekinoj  kaznenoj prijavi, već je isto izjavila i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dugom Selu, zajedno sa još deset djelatnika Liston-a, u  kaznenom postupku protiv tadašnjeg vlasnika koja prijava je također pravomoćno odbačena, a o svemu je objavio i Večernji list u podužem članku. Naravno, 529.000,00 kn u Prežeckinim „lovačkim pričama“ poraslo je na 5.000.000,00 kn pa je u medijima izjavljivala da je prevarena za cijelih 900.000,00 eur-a što je pak državno odvjetništvo odbilo utvrdivši istragom da je novac iz kredita dobila ona na njen živor račun u PBZ.

2005 godine – Darinka Prežec imala je drugu priču a  i napadala je druge ljude

Osjetivši da joj „priča leži na staklenim nogama“ Prežec je nagovorila Damira Ajdukovića, hrvatskog branitelja da se ozbiljno zaprijeti ubojstvom Landeki, tražeći izlaz za situaciju u koju je upala u nasilju i prijetnjama, a  zbog čega je odvjetništvo podiglo optužnicu protiv Ajdukovića.

A što je učinio Živi zid?

Iako upoznat sa svim  ovim rješenjima, presudama, kao  i djelima  Darinke Prežec, te s činjenicom da je više puta pravomoćno  osuđivana zbog nekoliko kaznenih djela Živi zid ustrajao je u rijetko viđenoj  medijskoj kampanji, te su Prežecku  i nadalje  aktivno poticali u javnosti da širi svoje  laži i neistine.  Niti jedna deložirana obitelj nije dobila takvu pažnju Živog zida kakvu je dobila Darinka Prežec pa su s njom sudjelovali u nekoliko TV emisija, a dotična je gotovo svakodnevno prisutna u prostorijama Udruge Stop deložacijama.

Istovremeno  su svojeg člana Damira Ajdukovića Tinkija, hrvatskog branitelja, iz  prostorija Udruge Stop deložacijama i Živi zid – deložirali.

U Zapisniku  u  kaznenom predmetu br. 13-KO-1286/14 od 01.10.2014.  stoji; „u telefonskom razgovoru s Udrugom Živi zid utvrđeno je da je okrivljeni beskućnik, da su ga istjerali iz prostora Udruge u kojem je boravio, s time da je preko telefona od Vladimire Palfi iz Udruge Stop deložacijama dobivena obavijest da je i iz njihovog prostora izbačen, te da je rekao da će otputovati u Lihtenštajn“

Damir Ajduković – Tinki Dalmatinski Galeb u jednoj od deložacija (drugi s slijeva)

Odrekli se i osnivača Tine Ropara

Nije to prvi puta da je Udruga Živi zid umiješana u afere. Jedan od njihovih  osnivača Tino Ropar, član stranke HSLS, i  izabrani vijećnik Mjesnog odbora  Novi Retkovec optužen je da je ucjenom i prisilom na prostituciju prisiljavao djevojku da mu daje novac i da mu osigura gradske stanove.  Ropar je zbog toga uhićen, dok su iz Živog zida dali priopćenje da je on „slučajni član“ i da im podmeću.

Zapisnik sa Općinskog građanskog suda u Selskoj

U međuvremenu, politička stranka Savez za promjene promijenila je ime u Politička stranka Živi zid http://www.s-p.hr/pristupnica-zivi-zid-2/